Osnovna škola Janka Leskovara Pregrada

OTVORITE SRCE, OTVORITE UM!

U svakodnevnom životu, redovito se susrećemo s brojnim preprekama i izazovima. Ubrzan razvoj tehnologije, medija i društvenih mreža omogućio nam je pristup informacijama putem jednog klika te povezivanje s drugim osobama u sekundi. Kao i svaki drugi izum, tehnologija je sa sobom donijela i negativne posljedice. Nažalost, sve češće smo svjedoci nasilja, neprimjerenih, osuđujućih i pogrdnih komentara, poruka, fotografija, videozapisa, diskriminacije. Iako ne možemo promijeniti cijeli svijet, možemo promijeniti sebe. Upravo iz tog razloga, donosimo Vam nekoliko savjeta i informacija za koje se nadamo da će potaknuti pozitivnu promjenu i otvoren dijalog.

ŠTO JE DISKRIMINACIJA?

Diskriminacija je nejednako postupanje prema osobi/ma po jednoj ili više osnova. Diskriminacijom se smatra i stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju. Poticanje na diskriminaciju također se smatra diskriminacijom. Najčešće diskriminacijske osnove su rasa, etničko ili nacionalno podrijetlo, spol, vjera, političko uvjerenje, obrazovanje, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, rodni identitet i seksualna orijentacija. Diskriminacija može biti izravna ili neizravna, a kako bi se ona suzbila, 2008. godine donesen je i Zakon o suzbijanju diskriminacije (2008).

DISKRIMINACIJA, STEREOTIP ILI PREDRASUDA?

Navedeni pojmovi nerijetko se pojavljuju u istom kontekstu, a često se koriste i kao sinonimi iako to nisu. Naime, diskriminacija je prema definiciji neopravdano negativno ili štetno ponašanje prema osobi/osobama, samo zbog njezinog/njihovog pripadanja nekoj grupi. Stereotip je generalizacija o grupi, kojom se istovjetne osobine pripisuju gotovo svim njezinim članovima, neovisno o njihovim stvarnim razlikama. Predrasuda je neprijateljski ili negativan stav prema pripadnicima prepoznatljive grupe ljudi koji se zasniva isključivo na njihovom članstvu u toj grupi. Prema navedenom, uočljivo je kako diskriminacija obuhvaća ponašanje, stereotip spoznaju/mišljenje/vjerovanje, a predrasuda emocije (ZZJZ, 2021).

ŠTO KAŽU ISTRAŽIVANJA U HRVATSKOJ?

Prema posljednjem istraživanju o diskriminaciji u Hrvatskoj kojeg je provela pučka pravobraniteljica u suradnji s IPSOS-om 2023. godine, čak 27,8% ljudi u Hrvatskoj tvrdi da su u zadnjih 5 godina jednom ili više puta iskusili neku vrstu diskriminacije. To je najveći postotak od 2009. godine, otkad se provode istraživanja u Hrvatskoj.

Skupina prema kojoj su predrasude u Hrvatskoj najizraženije te i dalje jačaju su Romi - više od polovice ispitanika, njih 55%, smatra kako većina Roma živi od socijalne pomoći i ne žele raditi, što je 7% više nego u istraživanju iz 2016.

Raste i broj onih s predrasudama prema ženama: 24%, dakle četvrtina ispitanika smatra da žene i muškarci nisu jednaki po prirodi - stoga ne mogu niti imati jednaku ulogu u društvu, što je 5% više nego 2016.

Nešto manje od petine građana i dalje ne bi željelo da im dijete stupi u brak s osobom druge vjere, nacionalnosti ili boje kože.

Danas je 22% onih koji smatraju da u Hrvatskoj ne treba zapošljavati azilante, što je 11% manje nego u istraživanju iz 2016. Danas 13% ispitanika tvrdi da bi osjetili nelagodu kada bi doznali da im je kolega na poslu ili susjed gej ili lezbijka, što je 6% manje nego 2016., a 21% ispitanika smatra da su beskućnici sami krivi za svoju situaciju i da ne žele raditi.

Kao najčešći razlog za diskriminaciju ispitanici navode nacionalnu pripadnost (38%), zatim političko uvjerenje (29%) vjersku pripadnost (27%), spolnu orijentaciju (27%), a četvrtina ih smatra da je najčešći razlog diskriminacije socijalno porijeklo i imovinsko stanje.

Pri tome, građani upravo Rome smatraju najdiskriminiranijima (18%), a zatim LGBTIQ+ osobe (16%), osobe s invaliditetom (10%), žene (9%) i siromašne osobe (9%). 

Pozitivne, ali polagane promjene vidljive su kod predrasuda, koje su manje prisutne nego ranije, posebno prema azilantima, osobama s duševnim smetnjama, LGBTIQ+ osobama i starijima. Manju sklonost predrasudama imaju mladi, obrazovaniji i stanovnici urbanih područja.

Iako stereotipi i predrasude nisu diskriminacija, do nje mogu dovesti jer utječu na naše ponašanje prema drugima, a za njihovo smanjenje važno je podizati svijest o potrebama različitih skupina i okolnostima u kojima žive. Prvi korak na tom putu svakako su otvoren dijalog i aktivno slušanje na kojima moramo svakodnevno raditi (IPSOS, 2023).

               „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.“ – Mahatma Gandhi

„Svijet se mijenja tvojim primjerom, a ne tvojim mišljenjem.“ – Paolo Coehlo

Pripremila: Tamara Posavec, pedagoginja

Više o ovoj temi:

1. Ured pučke pravobraniteljice RH (2023). Rezultati najnovijeg istraživanja o diskriminaciji. Dostupno na: https://www.ombudsman.hr/hr/rezultati-najnovijeg-istrazivanja-o-diskriminaciji/.

2. Zakon o suzbijanju diskriminacije (2008). https://www.zakon.hr/z/490/zakon-o-suzbijanju-diskriminacije

3. Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije (2021). Stereotipi, predrasude, diskriminacija. Dostupno na: https://www.zzjz-zz.hr/stereotipi-predrasude-diskriminacija/

NAUČIMO IH KAKO UČITI!

Prema definiciji, učenje je složen psihički proces promjene ponašanja na osnovi usvojenog znanja i iskustva. Učenje obuhvaća usvajanje navika, informacija, znanja, vještina i sposobnosti. Učenje i pamćenje predstavljaju dva aspekta procesa učenja koji se međusobno nadopunjuju. Kako bi učenje bilo svrhovito i kvalitetno, važno je naučiti kako učiti.

„Znanje je moć.“ rekao je davno veliki engleski filozof i državnik Francis Bacon. Ipak, većina nas često ima određen otpor prema učenju pa učenje doživljavamo kao dosadno ili naporno. Pravdamo se da nas nešto ne zanima, da nam neće nikada trebati ili da trebamo učiti samo ono što nas zanima (a onda ne učimo ni to). Razlog bi mogao biti taj što jednostavno ne znamo kako pravilno učiti. Na sreću, postoje brojne zanimljive i korisne metode koje nam uvelike mogu olakšati učenje te sam proces učenja učiniti ugodnijim i lakšim. Učenje učenja vještina je koja se svladava i usavršava cijeli život. Ponekad je potrebno neko vrijeme i više isprobanih metoda učenja kako bismo pronašli onu koja nama najbolje odgovara.

Prije nego krenemo na same metode učenja, važno je ustanoviti koji je naš preferirani stil učenja. Stilovi učenja odnose se na individualne, karakteristične načine obrade informacija. Postoje 3 osnovna stila učenja – vizualni (učenje gledanjem), auditivni (učenje slušanjem), kinestetički/tjelesni (učenje pokretom). Primjerice, djeca koju poput magneta privlače raznobojni predmeti najvjerojatnije su vizualni učenici. Ako dijete s pozornošću sluša što mu se govori, riječ je o auditivnom učeniku. Djetetu koje je konstantno u pokretu i mora dotaknuti sve što vidi oko sebe najvjerojatnije će odgovarati kinestetički stil učenja.

Postoje brojne metode učenja koje djeca (i odrasli) mogu primjenjivati kako bi lakše i kvalitetnije usvajali nove sadržaje, a ovdje ćemo Vam predstaviti neke od njih.

1. METODA LADICA

Metoda ladica jedna je od logičko-organizacijskih metoda učenja, a koristi se za razvrstavanje podataka prema sličnosti.  Podaci iste vrste (oni koji dijele zajedničko svojstvo) grupiraju se unutar iste kategorije (ladice). Metoda je prikladna za nastavne predmete poput prirode, biologije, geografije, povijesti, hrvatskog jezika.

2. METODA UMNE MAPE

Umne mape predstavljaju vrstu dijagrama, a koriste se za sažimanje i slikoviti (shematski) prikaz ključnih podataka. Ne postoji konkretno pravilo za njihovu izradu, no važno je da budu razumljive osobi koja ih izrađuje i koristi za učenje. One mogu i ne moraju sadržavati natuknice, kraće rečenice, slikovne prikaze, crteže, brojčane zapise i slično. U središtu umne mape obično se nalazi ključna riječ (pojam), a ostali sadržaj se najčešće prikazuje unutar oblačića, krugova, pravokutnika ili drugih oblika koji se iz nje granaju. Umne mape mogu se prilagoditi i koristiti za usvajanje sadržaja svih nastavnih predmeta.

3. METODA VLAKIĆA

Metoda vlakića jedna je od logičko-organizacijskih metoda učenja. Prikladna je za objašnjavanje tijeka događaja ili procesa. Sadržaj koji ima procesni karakter može se zaokružiti na manje cjeline/dijelove koji se pojavljuju u određenom redoslijedu, a imaju uzročno-posljedične ili kronološke odnose. Te cjeline slikovito se prikazuju kao vlak (otuda i naziv metode) – početni pojam smješta se u lokomotivu, a daljnji dijelovi u vagone vlaka. Ova metoda prikladna je za usvajanje sadržaja iz prirode, biologije, geografije ili povijesti, ali može se koristiti i u drugim predmetima.

4. METODA BOJA

Učenici koji preferiraju vizualni stil učenja često u svome učenju koriste metodu boja. To je još jedna logičko-organizacijska, ali i kreativna metoda učenja. U ovoj metodi pojedina boja povezuje se s pojedinom kategorijom ili vrstom sadržaja. Na primjer, žutom se označavaju sve godine, crvenom osobe, zelenom pojmovi, a plavom događaji. Svaki učenik može prilagoditi boje i kategorije vlastitim potrebama. Važno je samo da si izradi tumač kako bi mu u svakom trenutku bilo jasno značenje boja te kako bi ih pravilno koristio.

5. METODA HOBOTNICE I RIBLJA KOST

Metoda hobotnice i metoda riblje kosti dvije su metode koje se koriste za prikaz i učenje uzročno-posljedičnih veza. Metoda hobotnice koristi se kada postoji jedan uzrok i više posljedica nekog događaja, dok se metoda riblje kosti koristi kada postoji jedna posljedica, a više uzroka događaja. Ove metode korisne su prilikom usvajanja sadržaja iz povijesti, geografije ili prirode/biologije.

6. METODA KARTICA

Metoda kartica korisna je metoda za ponavljanje i utvrđivanje gradiva. Učenici, prema svojoj želji, izrađuju kartice pitanja-odgovori te ih povezuju u parove pomoću boje, simbola ili nekog drugog obilježja. Kada izrade kartice s pitanjima i kartice s odgovorima, mogu ih pomiješati i izvlačiti te pokušati točno na njih odgovoriti ili im može pomoći neka druga osoba koja će im postavljati pitanja te provjeravati odgovore. Kartice mogu biti izrađene digitalno pa se isprintati, no preporuka je da se izrađuju rukom jer se i na taj način ponavlja te pamti sadržaj.

7. METODA 4PSP

Metoda 4PSP jedna je od metoda učenja koja se sastoji od 6 koraka: Pregledaj, Pitaj, Pročitaj, Promisli, Sažmi, Ponovi. U prvom koraku, potrebno je načiniti pregled čitavog materijala koji treba naučiti. Postavlja se pitanje o čemu se tu radi i letimično se pregleda materijal. Čitaju se naslovi, podnaslovi, gledaju slike i crteži. U drugom koraku, postavljaju se uža, konkretnija pitanja. Svaki naslov i podnaslov može se oblikovati u pitanje. Kada su postavljena pitanja, u tekstu se traže odgovori čitanjem s razumijevanjem. Ponekad je potrebno neki dio pročitati nekoliko puta ili se vratiti na prethodnu stranicu. Dok čitate, pokušajte se prisjetiti primjera ili stvarajte slike u glavi koje prikazuju ono što čitate. Pokušajte se sjetiti što ste o tome čuli već prije, čemu je to slično, po čemu se od nečeg razlikuje, ima li veze s nečim što ste već učili i slično. Kada završite s čitanjem, zatvorite knjigu. Zaklopite oči i pogledajte „unutra“ – što vam je u glavi od pročitanog, možete li odgovoriti na pitanja koja ste si postavili. Ako u vašoj glavi nema ničega što bi vam omogućilo odgovor, niste naučili/razumjeli sadržaj, mislili ste o nečem drugom i niste biti koncentrirani. U tom slučaju, morate ponoviti korake 3 i 4. Ako ste nešto upamtili, pokušajte to glasno izreći – što kaže tekst koji ste pročitali, što je tu najvažnije? Kada vam je potpuno jasno o čemu je riječ i kada to možete objasniti svojim riječima, ponovite to nekoliko puta, zapišite glavnu misao, napravite bilješke/natuknice/umnu mapu. Tek tada prijeđite na idući sadržaj/cjelinu. Na kraju, ponovite čitavo poglavlje – sve glavne sažetke i misli. Učenje je završeno kada možete bez gledanja u knjigu sažeto ponoviti sve osnovne misli u poglavlju. Kada to postignete, ponovite dva ili tri puta isti sažetak, bez gledanja u knjigu. Tek tada možete biti sigurni da ste sadržaj usvojili i da ćete ga zapamtiti.

Pripremila: Tamara Posavec, pedagoginja

DODATNI IZVORI:

1. Jerčić, M. (2022) Učiti se može naučiti. 2. izdanje. Zagreb: Alfa.d.d.
2. Jerčić, M. (2025) Kako podržati djetetovo učenje? - smjernice za roditelje. KoHo pedagogija.